Tko će nas spasiti od diktature Andreja Briselskog, Anke Vatikanske, Davora Nešto, Željke Katolibanske…

Tko će nas spasiti od diktature Andreja Briselskog, Anke Vatikanske, Davora Nešto, Željke Katolibanske…

Urednik me nakon prošle kolumne iskritizirao da je bila predugačka. Složio sam se s njim. A što ćete. Čovjek napiše jedan tekst pa si umisli da je Tolstoj i da može napisati novi Rat i mir. Ili skuži da su u modi „suverenisti“ pa si poželi biti „hrvatski Orban“. Sva sreća pa je predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani nešto blagodario o “talijanskoj Istri i Dalmaciji” pa hrvatskim „suverenistima“ više nije „in“ prozivati se „hrvatskim Salvinijem“. Sva sreća, jer koliko pretendenata na taj „suverenistički atribut“ – „hrvatski Orban“ ili „hrvatski Salvini“ – imamo, uskoro bi se moglo osnovati još barem deset novih stranaka na „suverenističkoj desnici“.

A tko bi nas onda spasio od diktature „Andreja Briselskog“, „Davora Nešto“, „Anke Vatikanske“, „Kreše Bratskojedinstvenog“, „Željke Katolibanske“, „Bože Neznamnisamskog“, „EuROBske Unije“ i drugih neprijatelja naše suverenosti?

Ako ste pomislili da „suverenisti“ postoje samo na tzv. „desnici“, u zabludi ste. Ima i „lijevih“ suverenista! Na primjer „hrvatski Che Guevara“, „hrvatski Soroš“, „hrvatski Tito“…

Tako je to sa „suverenistima“ – htjeli bi biti suvereni (odijeljeni) od svih drugih i tuđega, ali ne mogu odoljeti melodiji populističkih sirena iz drugih i tuđih država i ideoloških inkubatora.

Zašto nitko ne želi biti – na primjer – novi Matija Gubec? Ili – Ante Starčević? Zar to nije zanimljivo? Toliko trube o tome kako „mi moramo biti svoji“, kako „nitko neće nama određivati kakvu ćemo državu imati ili nemati“, a nikako da se oslobode tog „kmetskog mentaliteta“ divljenja „velikašima“ iz tog mrskog „belega sveta“?

Dajte ustanite više vi „kmetovi“! Vidjet ćete da ti „veliki“ nisu veliki zato što su stvarno „veliki“, nego zato što vi klečite pred njima! A nemate se snage ustati jer ste kukavice! Jer ste umišljeni, mislite da sve znate i da ništa ne trebate učiti! Puni sebe živite u iluzijama o svojoj „jedinstvenosti“, „mesijanskom poslanju“, a samo želite jedno – moć i vlast. I za to dvoje ste spremni i dalje klečati pred „velikima“. I klečat ćete još dugo. Vjerojatno do kraja političkog života.

Da, nitko od hrvatskih „suverenista“ ne želi biti novi Matija Gubec, jer Matija nikad nije došao na vlast. Istina, dospio je pred Sabor i sjeo u fotelju, no ne i u Sabor i njegova fotelja je bila doslovno užarena. A to „suvereniste“ ni malo ne zanima.

Na koga točno se odnosi ova kritika? Na koje to „suvereniste“ mislim? Na sve one koji ulaze u politiku ili se njome bave zato da bi došli na vlast i lagodno živjeli. A takvih nam ne nedostaje. Nasrću sa svih strana. Ne samo s lijeva ili desna. I svima njima su puna usta priča o ljubavi prema Hrvatskoj i svijetloj budućnosti u kojoj ćemo biti bolji i od Švicarske!

Nego, htio sam podijeliti s vama otkriće do kojeg sam došao u šetnji današnjeg dana zaljubljenih. Otkrio sam da naša Hrvatska i mi državljani Hrvatske imamo nešto što nitko na svijetu nema! Nitko! Ni Švicarska! A to je najefikasnija metoda borbe protiv kriminala i korupcije, odnosno najbolji sustav rehabilitacije osoba sklonih nezakonitim radnjama, da budem blaži.

Što to mi Hrvati tako dobro radimo, a drugi narodi uglavnom ne? (Ajde dobro – situacija u „regionu“ je možda i gora). Mi svako malo imamo – IZBORE! A na izborima lijepo proberemo ljude sklone korupciji, kriminalu, muljanju, namještanju poslova, dogovaranju provizija, zloupotrebi položaja i ovlasti… Ukratko damo im moć i vlast u ruke legalnim putem, a ne da jadni moraju ilegalno dolaziti do nje puškama, podmićivanjem, zastrašivanjem, premlaćivanjem ili nekim drugim nezakonitim radnjama.

Vuk sit, a ovca… Ovcama uvijek možeš prodat neku aferu – sms, prostitutke i kokain, avioni, Rusi, Srbi, ustaše, partizani, Soroš, migranti, Vatikanski ugovori, vjeronauk u školi… Moćnicima kruha, a narodu igara. Ta što će narodu kruh? Zna se dobro kakav je narod kad ima kruha! Onda požele i kolače! I ne samo to, nego nemaš čime ucjenjivat ljude da glasaju za tebe na izborima! Nema ti tko lijepit plakate po stupovima, izlozima, drveću… Jer kad narod ima kruh, nema potrebe za politikom i političarima! Ne treba ti hodočastiti molbama i kuvertama da mu na javnom natječaju središ posao ili zaposliš sina.

Umjesto toga, narod uredno odlazi na posao kojeg ima i koji je pravedno plaćen. S obitelji odlazi na odmor, u kazalište, kino, više se druži, udružuje oko nekakvih „projekata“… Ukratko, narodu padaju na pamet svakojake poduzetničke ideje. A to je onda siguran put u razvoj. Oprostite, krivo sam se izrazio – propast. Ovisi s koje strane se gleda – „Matija Gubečke“ ili „suverenističke“.

Što još trebam napisati? Hm? Da! Sve ovo napisano je samo loš pokušaj satire i nema nikakve stvarne veze s hrvatskom realnošću, a najmanje političkom scenom i konkretnim osobama. Imenice i pridjevi, osobito oni u navodnicima, ne odnose se na konkretne ljude i pojave. Država Hrvatska, kao što znate, na dobrom je putu da postane lider Europske Unije po blagostanju! Ispred nas je još samo Rumunjska! Ali nećete dugo Rumunji! Do toga su nas doveli naši mudri vođe i velikaši koje smo osobno, svaki od nas, izabrali i nadalje ćemo birati na najvažnijem događaju u životu jednog naroda i države, a to je FESTIVAL DEMOKRACIJE iliti po hrvatski – IZBORI!

P. s. Sretan vam Dan zaljubljenih! Ako još niste, dopustite si zaljubiti se! Uskoro ćete imati jedinstvenu priliku na festivalu demokracije, izborima za Europski parlament na kojem će se nuditi izvrsne ljubavne političke prilike. Neke po prvi put! Dopustite si START vaše prve političke ljubavi, ne bojte se da ćete ispasti naivni! Hoćete sigurno! No, svima nam se to dogodilo, jer bili smo naivni, zaljubljeni i mladi. Baš kako to pjeva Danijel Popović.

A i vi koji imate svoju političku ljubav, nemoj da ne dođete na festival, jer znate kakve su ljubavi! Ljubomorne! I ako „punica“ vaše „političke ljubavi“ koja sjedi u biračkom odboru primijeti da se niste pojavili i jasno zaokružili svoju ljubav, mogli biste gadno nastradati.

Mi koji smo prošli fazu naivnog zaljubljivanja, ostrašćenog kimanja glavom i divljenja velikom vođi naše političke ljubavi te smo se na kraju razočarani razveli, mi ćemo ostati kod kuće. Nama je dosta biti „smokvin list“ kojim se političari služe da bi pokrili i prikrili svoju golotinju – kriminal, korupciju, nepotizam i sve one druge blagodati političkog života u Hrvatskoj. A upravo su izbori i sudjelovanje na njima taj „smokvin list“. Sretno!

 

Foto: Denis Cerić/Hina

Facebook Comments