Život diktatora: Ima zlatni kip, najbrže vozi, najbolje pjeva i svira, a njegove knjige su bestseleri

Život diktatora: Ima zlatni kip, najbrže vozi, najbolje pjeva i svira, a njegove knjige su bestseleri

Čelnici mnogih država s prostora bivšeg Sovjetskog saveza znaju biti osebujni u promoviranju vlastitog kulta ličnosti. Jedan od njih je i Gurbanguli Berdimuhamedov, predsjednik Turkmenistana, zemlje prebogate plinom smještene uz istočnu obalu Kaspijskog jezera. Njegovi podanici mogli su u subotu uživati u božićnoj pjesmi koji je čelnik te većinski muslimanske zemlje skladao.

Državna televizija emitirala je video uradak u kojem njihov predsjednik stoji u tamnom odijelu pored bijelog klavira dok ga njegov 14-godišnji unuk prati na sintesajzeru, a na zaslonu iza njih padaju pahulje. Berdimuhamedov je svoje sunarodnjaka pozvao da s njim pjevaju ovu „pjesmu o ljubavi“.

Pjesma je nazvana „San“, snimljena je na engleskom, njemačkom i dakako turkmenskom jeziku i govori o „krugu života“.
-Ovom prekrasnom melodijom i njezinim iskrenim riječima pjesma intenzivno prožima dušu slušatelja i na njih ostavlja snažan dojam, komentirao je, kako prenosi Hina, voditelj državne televizije taj umjetnički uradak svog predsjednika. Može se pogledati i na internetu bit će vjerojatno novi dokaz o genijalnosti turkmenskog predsjednika.

Da ne bi bilo sumnje u to, Berdimuhamedov je sam sebi već podigao zlatni spomenik u središtu glavnog grada, Ašgabada. Riječ je o šest metara visokoj skulpturi vođe na konju koji se propinje na bijeloj litici. Time se željela ovjekovječiti njegova ljubav prema konjima. Sudjelovao je i na konjskim utrkama na kojima je redovito pobjeđivao. Tako postoji i snimak iz 2013. na kojem se vidi kako Berdimuhamedov pobjeđuje na jednoj utrci.

Nastavak tog zapisa jedne lokalne televizije nije objavljen, ali se pojavio na internetu. Na njemu se vidi kako ‘voljeni vođa’ nakon prolaska kroz cilj pada naglavce s konja. No, o tome se u Turkmenistanu ne može pisati i govoriti jer slobode medija jednostavno – nema. Nema ni oporbe. Na izborima se odaziva 97 posto upisanih, a on dobiva 98 posto njihovih glasova. Govori se kako je njegov režim po stupnju represije najsličniji onome u Sjevernoj Koreji.

Osim što je predsjednik, Berdimuhamedov je ujedno i premijer i načelnik glavnog stožera turkmenistanske vojske. Po zanimanju je zubar, a prijestolje je naslijedio od svog oca, Saparmurata Nijazova, poznatog po tome što je bio uveo posebni televizijski kanal koji je pratio njegove aktivnosti. Avenije i glavne ulicu u gradovima nazvao je po sebi i svojim rođacima, dok su ostale ulice obilježene samo – brojevima. Promijenio je bio i nazive mjeseci u godini, a dobio je i titulu „nesmjenjivog predsjednika“.

Zanimljivo je kako ga je na vlast u toj pustinjskoj zemlji doveo Mihail Gorbačov. Nijazova će se posebice pamtiti po njegovoj izjavi upućenoj pravosudnim i policijskim tijelima: “Vi znate sve vodeće kriminalce u zemlji. Stalno ste s njima, pa i surađujete. Ovako ćemo: ili ćete vi strijeljati njih ili ću ja vas, pogotovo jer imam za to razloga”. Govori se kako su streljački vodovi nakon takve upute imali pune ruke posla.

Berdimuhamedov je naslijedio taj stil vladavine. Po cijeloj zemlji mogu se vidjeti njegovi ogromni portreti, a o njegovoj mudrosti pjeva se i u pjesmama. Najčešće je prikazan kao lav u ljudskom obliku. Gitaru svira ‘izvrsno’, na utrkama automobila vozi najbrže, a njegove su knjige, naravno, uspješnice. I pjeva ‘sjajno’ o čemu svjedoči i božićna pjesma koju je skladao i izveo sa svojim unukom.