Karolina Vidović Krišto ponovno je u saboru raspravljala o stanju u hrvatskom pravosuđu. Smatra da Ministarstvom pravosuđa ne upravlja politički bezbojni ministar Malenica, “već stara, jugo-kosovska struktura predvođena Jurom Martinovićem, sucem Jugoslavenske narodne armije. Raspravu Karoline Vidović Krišto prenosimo u cijelosti”.

“Govoriti o primjeni parničnog zakona u Hrvatskoj, jest govoriti o izvorištu nereda, nepravde i svekolikih nedaća kojima su izloženi hrvatski građani.

Ja osobno imam spor s takozvanom Hrvatskom radiotelevizijom. (Kao što znamo, ta televizija nije ni hrvatska, ni informativna, već je propagandni servis korumpiranih hrvatskih moćnika). Dakle, već 10 godina imam spor s navedenom kućom. Kada u uređenim državama predate neku tužbu, onda postoji pouzdanost da će ta sporna stvar imati očekivani i vremenski, i sadržajni rezultat.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Novinarka uputila poruku seljacima: Gospodo svinjogojci, nisam ganuta vašim “teškim” položajem jer ste obični manipulatori

A u Hrvatskoj, zakon o parničnom postupku primjenjuje se za nezaštićene ljude brutalno, a za moćnike – kako im se svidi. Dakle, zakon se primjenjuje selektivno, otvoreno kršeći svaku zdravu logiku, kao i sam zakon. Kako bi Hrvatska izgledala kada bi se ispravno primjenjivao zakon o parničnom postupku?

Dakle, kad bi novinar, zaposlenik trgovačkog lanca, zaposlenik Porezne uprave ili bilo bilo tko iz bilo kojeg segmenta hrvatskog društva, imao sigurnost, da se može obratiti sudu ukoliko su njegova prava ograničena ili povrijeđena?

Primjera radi, novinar Jutarnjeg lista ima informacije o tajnim računima Andreja Plenkovića, na koje (primjerice) Pavao Vujnovac uplaćuje novce i želi to objaviti.

Urednik mu to zabrani, a novinar se obrati sudu i traži privremenu mjeru da Jutarnji list mora objaviti taj tekst. Sud (s obzirom na javni interes i na nedvojbenu cenzuru) donese odluku u roku od 24 sata, i obveže uredništvo da mora objaviti taj tekst. Upravo je ovo opisano stanje nezamislivo u Hrvatskoj – a upravo je to stanje realnost u Švedskoj, ili u Njemačkoj, u Poljskoj, ili u Rumunjskoj.

Jer, jednakost na sudskom terenu je preduvjet reda i napretka u svim segmentima društva. Mi u Hrvatskoj svjedočimo sveopćem maltretiranju, primjerice, zaposlenika u trgovini. Prava zaposlenika nekog trgovačkog lanca su mrtvo slovo na papiru, jer u praksi je potpuno drugo stanje.Na primjer, LIDL u Njemačkoj, u Sloveniji i u Hrvatskoj nije ista tvrtka. U Sloveniji zaposlenik LIDL-a zarađuje 50 % više nego u Hrvatskoj, a cijene su niže.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Liberal koji je razotkrio Tomaševićevo pogodovanje Tedeschiju: Sukob interesa je više nego vidljiv

U Njemačkoj zaposlenik LIDL-a ne može biti u hladnjači duže od 2 sata dnevno, a u Hrvatskoj bude po 6, čak i 8 sati dnevno – jer poslodavac će reći – ako ti se ne sviđa, dobit ćeš otkaz.

I upravo u primjeni parničnog zakona leži izvorište problema i u hrvatskom gospodarstvu. Jer, kad bi radnik LIDL-a, ili Konzuma imao sigurnost da pravdu može ostvariti na sudu, ne bi se dao maltretirati.

O tom stanju bespravnog teroriziranja pričala mi je i jedna zaposlenica Porezne uprave, koja je predlagala porezni nadzor (dok je još bio Bandić živ) nad dijelovima Zagrebačkog holdinga. Onda joj je šef rekao – ako budeš inzistirala na tome, dobit ćeš premještaj u Karlovac. Znači, navedena bi zaposlenica iz Zagreba o svom trošku morala putovati u Karlovac.

Osim što bi potrošila pet puta više nego što dobiva kao naknadu za prijevoz, svakodnevno bi po 2 sata bila u prometu, a kod njezine mizerne plaće, ne bi više imala ni za kruh.

I što ta žena (koja je u trenutku kad mi je to pričala imala 55 godina) može? Tužiti Poreznu upravu? U normalnim okolnostima, to bi bilo logično rješenje. Postupak je jasan: šikaniranje u obavljanju službeničke dužnosti, sud bi zaštitio zaposlenicu, taj šef bi morao biti smijenjen i zbog zaštite lopovluka vjerojatno procesuiran.

Svakome u Hrvatskoj mora biti jasno, da u Hrvatskoj nećemo imati ni dobrog školstva, ni napredne znanosti, ni dobre poljoprivrede, ni društvenog blagostanja – dok ne uspostavimo društveni red, u kojem suci ne traže izgovor za pogodovanje nekome, već se slijepo drže činjenica i zakona.

A mi u Hrvatskoj imamo sudove koji nekad djeluju kao drumski razbojnici. Imamo slučaj Žita iz Osijeka, i njenog vlasnika Marka Pipunića. Navedenog gospodina ne poznajem, nemam nikakvih osobnih motiva, štoviše. Ali je očigledno da je u jednom trenutku od prognanika iz Bosanske Posavine, postao dio korumpiranog establišmenta, koji putem suda državu Hrvatsku doslovno pljačka.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Pavao Vujnovac otkrio kome je kupio ogrlicu od pola milijuna eura: A što misli o usporedbi s Todorićem

Dakle, prije nekoliko godina, Pipunić na natječaju (koji provode hrvatska ministarstva) dobije europska sredstva. Međutim, način dodjeljivanja tih sredstava bio je protivan europskim normama, i zdravom razumu, te je natječaj poništen.

Pipunić tada tuži državu Hrvatsku da mu je poništenjem natječaja napravila štetu. Trgovački sud u Osijeku (po kontroverznoj i skandaloznoj sutkinji Baran) presuđuje u Pipunićevu korist više od 70 milijuna kuna, kojim hrvatski porezni obveznici trebaju Pipuniću nadoknadit štetu – jer mu je natječaj poništen.

I pazite apsurda. Županijski DORH iz Osijeka podnosi žalbu. Što se tada događa? Nakon intervencije iz glavnog državnog odvjetništva iz Zagreba, županijski DORH povlači žalbu, presuda postaje pravomoćna, a Pipunić dobiva 70 milijuna kuna ni zašto.

Što bi se dogodilo u bilo kojoj drugoj europskoj državi kod ovakvog slučaja? Vodstvo DORH-a bi bilo smijenjeno i procesuirano, a Pipunić procesuiran.

Ali ne, Pipunić širi svoje bogatstvo novcima, koje je Plenkovićeva Porezna uprava prethodno uzela spremačici u školi koja zarađuje 500 eura, umirovljeniku koji kupuje mlijeko i radnici Tiska koja zarađuje 700 eura (smrzavajući se po 8 sati u tim kioscima).

Nama je zdravstvo u raspadnutom stanju, liječnici nam konstantno odlaze iz Hrvatske, na pojedine preglede čeka se po godinu i pol dana (i to kod djece), a obrazloženje vlade je – nema novaca.A upravo smo svjedočili da je u slučaju osječkog Žita, sud poslužio za pljačku poreznih novaca.

Doista, u Hrvatskoj nećemo imati ni slobodno, profesionalno i neovisno novinarstvo, ni efikasno gospodarstvo (a posljedično ni pristojan i dostojanstven život) – dok ne budemo uredili pravosuđe. To je nulta točka od koje sve polazi, i gdje sve završava.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Stjepo Bartulica: Trebaju odgovarati oni koji su sijali paniku i strah u vrijeme pandemije. A Capak? On ne želi dati odgovore na prava pitanja

Već sam u replici navela da ministarstvom pravosuđa ne upravlja politički bezbojni ministar Malenica, već stara, jugo-kosovska struktura predvođena Jurom Martinovićem, sucem Jugoslavenske narodne armije.

I nije čudno što je gospodin Martinović išao na Mesićevu promociju, koju je organizirao njegov stari znanac, Franjo Maletić (intimus Ive Sanadera, koji je prije FIMI MEDIJE kroz tvrtku MAX MEDIA organizirao kriminale za Sanadera). Dakle. Hrvatska nakon 32 godine neovisnosti ima pravosuđe kojim upravljaju suci totalitarnog, protucivilizacijskog, protuhrvatskog koda – a neovisni, profesionalni i moralni pravni stručnjaci sastavljaju kraj s krajem, i ne mogu dobiti priliku.

Ovo su činjenice, gospodo iz stranke „HDZ-SDP-HNS-Domovinski pokret-Možemo“, koji sve činite da Hrvatsku zadržite u mraku netransparentnosti, bezakonja i selektivno-lopovskog pravosuđa. No, morate biti svjesni, da postoji većinska Hrvatska, kojoj je dosta nepravde, i koja jedino želi red, pravednost i dostojanstven život na temelju svog rada. Hrvatskoj ne treba ništa doli istina, i one vrijednosti, koje jesu duboko usađene u hrvatski narod: živjeti, i pustiti druge da žive.

I zato budite sigurni da vam dolazi kraj. I svi vi iz totalitarističko-šeksovsko-lopovskih struktura u pravosuđu – budite sigurni da vam dolazi vrijeme polaganja računa”, ističe Karolina Vidović Krišto.

Foto: Hina