Urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić ove je godine dobio nagradu Hrvatskog katoličkog društva povodom 40. obljetnice aktivnog novinarskog djelovanja te za izuzetan doprinos katoličkome novinarstvu kroz novinarsko i uredničko djelovanje. Za Hrvatsku katoličku mrežu mons. Miklenić osvrnuo se na 40 godina svog novinarskog rada, kako je to bilo biti katoličkim novinarem u vrijeme komunizma te o stanju u medijima i društvu danas.

Što Vam znači nagrada koju ste dobili za 40 godina aktivnog novinarskog djelovanja?

Smatram da to nije nagrada samo meni već i ekipi s kojom surađujem. To je nagrada Glasu Koncila. Naime, da bih ja mogao funkcionirati i doprinijeti društvu potrebna je suradnja mnogih. Zahvalan sam svima koji su surađivali kroz sve ove godine s Glasom Koncila. U tom smislu ovo je priznanje svima.

Progovarate o aktualnim političkim i crkvenim pitanjima. Koji je cilj Vaših kolumni?

Uvijek je cilj služenje općem dobrom, kako crkvene, tako i narodne zajednice. To je polazište Glasa Koncila za razliku od drugih medija koje ipak imaju neke svoje interesa. Osobno kao autor nemam nikakvih interesa osim da bude bolje u Crkvi i društvu. To mi daje za pravo da kritično progovaram o društvenoj stvarnosti te da potičem na dobro. Uvijek govorim s dobrom namjerom u cilju da se nešto pomakne naprijed.

Jedna od vaših tema je i medijska manipulacija. Na koji način progovarate o medijskoj manipulaciji? U kojoj mjeri je ona prisutna u hrvatskom društvu?

Medijska manipulacija je nažalost trajno prisutna u hrvatskom društvu. Kad ona eksplodira, ja tek onda reagiram. Inače bi se stalno mogla voditi u Glasu Koncila kronika tih medijskih manipulacija. Ne želimo to raditi kako ne bi stvarali blokove u društvu. Međutim kad se prevrši mjera onda se reagira. Mislim da je dobro čuti glas koji daje nadu ljudima koji su zgranuti tim pritiskom koji se zna dogoditi u medijima, a zapravo je riječ o nečemu što se pretjeruje te ocrnjuje nadu i život.

Djelovali ste zapravo i u doba komunizma. Kako je bilo biti katolički novinar u to vrijeme?

Važna razlika između komunističkog vremena i današnjeg demokratskog je da je tada bio sužen spektar tema. Društvene teme su dolazile u obzir ako im se moglo pripojiti nešto vjersko. No u Glasu Koncila imali smo metodu “svete vodice”. Naime ako bismo govorili o društvenim temama u tekst bi dodali biblijske citate ili citate iz života svetaca te nitko nije mogao reći da to nije vjerski tekst. Primjerice Glasnik sv. Antuna Padovanskog bio je zabranjen jer se u jednom članku u serijalu o današnjem blaženiku Ivanu Merzu govorilo o njemu kao profesoru te nije bilo ničega vjerskog. To je bilo nevjerojatno. Danas više nema teme o kojoj mi ne možemo govoriti.

Prošlo je 40 godina, što biste izdvojili kao najznačajniji događaj koji ste pratili?

U crkvenom smislu najvećim događajem smatram prvi dolazak Ivan Pavla II. Hrvatskoj 1994.  godine. Cijelu noć smo radili da bi završili novine. To smo radili s punim srcem. Bilo je ratno vrijeme kada nitko nije mario u međunarodnoj zajednici za Hrvatsku, a i veliki dio naše zemlje bio je pod okupacijom. U takvom vremenu je Sveti Otac došao s ekumenskom porukom mira i zaista je to bio čudesan događaj.

U društvenom smislu najvažniji događaj, prema mom mišljenju, bio je kad se dogodio prijelaz iz komunističkog poretka u višestranački s kojim je započela demokratizacija, ali nije dovršena. Nažalost mi ni danas nismo u potpunosti demokratsko društvo. Dok god su nam stranke kopije komunističkih stranaka kojima vlada šačica ljudi ne možemo govoriti o demokratskom društvu. Prvo stranke u sebi moraju postati demokratske da bio onda to postalo i društvo. Ali to oslobođenje od ateističkog i totalitarističkog režima u slobodan sustav uistinu je bio važan događaj.

Foto: Denis Cerić/Hina