Bit će to “najveći, najljepši i najiluminiraniji spomenik”. Tim riječima najavljivao je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić novi spomenik prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu koji je zamijenio kontroverznu piramidu pod imenom “Granit koji pamti”, Branka Silađina uz fontane u Ulici Hrvatske bratske zajednice u Zagrebu. Spomenik je prije nekoliko dana otkriven i – podijelio javnost.

Bila je to prilika da Franjo Tuđman dobije spomenik dostojan prvog predsjednika slobodne i neovisne Hrvatske, drukčiji od onih koji su se njemu u čast podizali diljem Hrvatske. No, što smo dobili, još jedan u nizu uradaka koji umjesto divljenja i osjećaja ponosa, izaziva laganu nelagodu, podizanje obrva, pomnije zagledanje…

Bilo je zabavno slušati komentare nazočnih uglednika na otkrivanju spomenika, poput predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, potpredsjednika Sabora Željka Reinera ili ministra obrane Damira Krstičevića, koji su na pitanja sviđa li vam se spomenik brzo mijenjali temu i pričali ulozi i značaju utemeljitelja moderne Hrvatske Franje Tuđmana.

Miroslav Tuđman, sin prvog hrvatskog predsjednika kazao je kako je od toga sviđa li mu se spomenik daleko važnija politička poruka i ono što je rečeno u govorima koji su prethodili otkrivanju spomenika, dok je ministar Kujundžić na originalan način rekao kako mu se spomenik zapravo ne sviđa. Kazao je da je spomenik “lijep i impresivan” dodajući kako je od spomenika ipak važnije djelo Franje Tuđmana – neovisna i suverena Republika Hrvatska.

Treba li imati predznanje iz područja kiparstva i umjetnosti da bismo razumjeli neko umjetničko djelo i reći sviđa li nam se ili ne? Odgovor možemo potražiti u usporedbi s kipovima i statuama majstora za koje nema nikakve dvojbe da je riječ o remek djelima kiparske umjetnosti. Dovoljno se prisjetiti skulptura Michelangela, Augustinčića, Meštrovića, Fernkorna… Ta djela ostavljaju dojam da je riječ o izuzetnim i nadahnutim majstorima. Možete upirati oči, brisati naočale, mijenjati kuteve promatranja, ali gledajući novi kip Franje Tuđmana najprije će vam pasti u oči da skulptura ostavlja dojam nedovršenog djela, kao i dobar dio opusa Kuzme Kovačića.

Da ne znamo da je kip izradio veliki domoljub Kuzma Kovačić, moglo bi se reći kako se i s ovom skulpturom, kao i s onom Mire Vucova na kninskoj tvrđavi, netko htio narugati hrvatskom predsjedniku. Sam Kuzma Kovačić ovim je riječima objasnio što je htio napraviti: Htio sam napraviti portretnu figuru koja je simbol hrvatske slobode, u koju nas je predsjednik Tuđman poveo, i tako sam ga napravio. Os figure je u nagibu i to govori da nas je taj čovjek poveo u slobodu. Simbol je to forme kojoj sam nastojao utkati dušu živog Tuđmana, da s nama bude živi Tuđman”, rekao je o svome djelu Kovačić a na svima nama je da procijenimo koliko je u tome uspio.

Koliko je u tome uspio rekli su brojni građani na društvenim mrežama koji su u svojim komentarima bili izravniji od političara. Prema nekim anketama čak 82 posto smatra da spomenik nije lijep. Oni koji vjeruju svojim očima kažu da prvi predsjednik izgleda kao da je umotan u plahtu ili da ih više podsjeća na Josipa Broza. Nakon svega, čini se da će nakon ovog pothvata Kuzme Kovačića prvi hrvatski predsjednik još trebati pričektai spomenik dostojan njegova lika i djela. Možda ga jednoga dana dobije na zagrebačkom trgu koji nosi njegovo ime.