Život nakon pandemije

Pojavu koronavirusa mnogi su otkrili kao prigodu za promišljanjem smisla života, krhkosti čovjeka, ali i znanstveno-tehničke civilizacije, o starom svijetu koji nestaje, o vrlom novom svijetu koji dolazi, o novim (među)ljudskim odnosima, o prilici za obraćenjem… Neki su otkrili toplinu vlastita doma i popili prvu čašu vina sa supružnikom. Uglavnom zbog prisilne izolacije. Neki su otkrili mogućnosti virtualnog svijeta, e-škole, rada na daljinu, zajedništvo na terasama stambenih zgrada ozvučenih pljeskom herojima medicinarima, neki su otkrili prednosti tv-euharisitije ili mise iz fotelje, on-line narudžbi iz bauhausa… Upečatljiv je bio povratak austronauta na Zemlju, koja više nije onakav planet kakvog su napustili. Amerikanka Jessica Meir poletjela je sa Zemlje u rujnu 2019. godine, a po povratku je izjavila: „Posve je nadrealno to što se događa dolje, na Zemlji.“

Lanjski snijeg

Mnoge potrage, buđenja i otkrića običnih ljudi su opravdana, ali ne zbog biologije, nego, možda, psihologije. Pojava koronavirusa je običan sezonski događaj, nešto poput pojave sezonskog radnika na Jadranu. Povijest medicine dobro poznaje takve vremenske izboje, dobro poznaje koronaviruse, nema tu posebno nove biologije. Već sljedeće, 2021. godine, epidemija koronavirusa bit će lanjski snijeg. Priče o nadolasku posebnih vremena, o post-virusnoj eri, o potpuno novoj konstrukciji svijeta, o nepoznatoj arhitekturi bliske budućnosti obična su naklapanja ili intimne želje. Nakon koronavirusa bit će uglavnom sve isto kao i prije. Ova civilizacija nije spremna na promjene paradigmi. I dalje će djeca gladovati u Africi, slobodno će tržište ostati poligon za igru monopola, kupovat ćemo kinesku plastiku, a stare kontroverze, poput GMO-a, partizana, ili škole za život, opet će se vratiti u teme dana.

(Ne)običan život

Ne može se poreći da prvi kvartal 2020. godine nije bio ekstravagantan; mnogi su produžili maskenbal do travnja, a „prvog aprila“ ni jedan se medij nije usudio konzumirati pravo na neslanu šalu. Gradovi su zatrovani dezinfekcijskim sredstvima, ulazak u pekarnicu započinje u susjednom naselju, nestalo je rukovanje, umjesto sponzoruša i influencera pojavili se znanstvenici, tobogani i njihaljke blindirani su policijskim trakama, ljudi bježe iz karantene, a mediji ih proglašavaju teroristima…

Sve su to samo simptomi poremećenog društva, koje u nametnutome strahu želi jedno – povratak u prošlost, u rutinu komotnog života. Nema u ovogodišnjoj epidemiji posebno važnih poruka, nikakvih ekskluzivnih medicinskih novosti, niti velikih projekcija budućnosti. To je bila (obična) viroza. Naravno, nitko razuman ne negira tragediju koja je zadesila pojedine obitelji, no očito je da su bolesti podlegli uglavnom oni s vrlo lošim zdravstvenim kartonom. Više od polovice umrlih bilo je pretilo, više od polovice umrlih imalo je sekundarnu bakterijsku infekciju, gotovo 95 posto umrlih imalo je takozvane komorbiditete, a prosječna starost umrlih je viša od 80 godina. To su brojke koje podsjećaju da je smrt dio života, nikakva novost posebno za mudre ljude u dubokoj starosti.

Blokirani život

Međutim, novost je bio scenarij neviđenih mjera izolacija, zabrana rada i kretanja, inhibicija kulturnog, društvenog, vjerskog, obrazovnog i sportskog života. Nakon što popusti panika, baš kao nakon potresa, otkrit će se velike štete. I ponovo će oživjeti kontroverza – jesu li poduzete mjere preventive bile proporcionalne stupnju životnog rizika? U Hrvatskoj je, tek za primjer, više ljudi izgubilo posao, nego što ih je zaraženo virusom. U Belgiji, zemlji stroge karantene, umrlo je mnogo više ljudi nego u Švedskoj, zemlji otvorenih restorana i pivnica. Sada je već poznato da se nulti europski pacijent pojavio još u studenome prošle godine, možda i ranije… Treba se nadati da je ovogodišnja pojava koronavirusa lekcija iz koje je društvo naučilo kako spriječiti političko-ekspertne sprege i kako izbjeći gušenje života nadolaskom sljedeće obične viroze.

Foto: Hina

Valerije Vrček je redoviti profesor u trajnom zvanju i predstojnik je Zavoda za organsku kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu